Misija i vizija

INSTITUT IVE ANDRIĆA

#

Neformalni geopolitički think tank

Dok je tih dana, 12. i 13. lipnja 1974., Jugoslavija bila u euforiji zbog nogometne utakmice s Brazilom, IVO ANDRIĆ, veliki hrvatski pjesnik i mislilac, legendarni pisac i vidoviti geopolitičar, imao je narodne brige.

Doputovao je na tjedan dana u svoj posljednji posjet Bosni, Hercegovini i Dalmaciji, ostaviti znak o velikoj tajni, koju je slutio.

Tajnu o zemlji, koja će samo 15-etak godina poslije, “postati krvavo javna”. Povjerio je to Ljubi Jandriću, govoreći, zašto nije završio roman Omer-paša Latas. Taj razgovor, vođen u tišini, predstavlja svojevrsni testamentalni čin, simbolički prijenos Andrićeva uvida, vremenu koje će tek doći.

“Doći će bardi drugi
I opevaće ono
Što meni oseća duša
Kad zvoni večernje zvono”

Ivo Andrić, u Sarajevu, 12. lipnja 1974.

“Nema cara do mojega cara,
ni djevojke do moje djevojke”

Ivo Andrić, na rijeci Buni, u blizini rodnog mjesta Katarine Kosače Kotromanić, posljednje Bosanske kraljice-majke, 13. lipnja 1974.

Stoga, svatko tko želi doživjeti tu slutnju, treba pomno iščitati sva poglavlja romana, ali i knjigu Ljube Jandrića, “Sa Ivom Andrićem”, u odnosu na taj period Andrićeva života. Puna slika se može imati, samo zajedno.

Kao Hrvat iz Bosne, temeljno se formirao kroz vrijednosti Zapadne civilizacije, ali imao i duboki uvid u islamsku i istočno-pravoslavnu civilizaciju.

Iako Andrić nije klasični geopolitičar poput Halforda Mackindera, njegovo unikatno književno djelo i slutnja geopolitičkog vizionara, ima relevantnost za razumijevanje geopolitičkih i civilizacijskih dinamika suvremenog svijeta, pomažući u donošenju ispravnih odluka, na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini.